Rimsko doba

Ime Bošana potječe još iz rimskog perioda, a dolazi od (villa) Bassana, latinskog prezimena (nomen) njegovog vlasnika, izvjesnog Bassanusa.

Podrijetlo ovog prezimena je najvjerojatnije grčko-sirijsko, sudeći po carskoj lozi Severina koji dolaze s područja Bliskog istoka. Naime car Karakala (slika 1), sin Septimija Severa, jedan je iz niza careva sirijskog porijekla i izvorno se zvao Julius Bassanus, a nakon što je postao Cezar ime je promijenio u Marcus Aurelius Antoninus, iz poštovanja prema obitelji Antonina. Njegov djed po majci je Jacobus Bassanus, otac poznate carice Julie Domne, žene Septimija Severa. Iz loze sirijskih careva dolazi i Elagabalus (slika 2), izvorno Varius Bassanus. U najmanju ruku veoma nedostojanstven rimski car. Ponekad mu se ime Ela-Gabalus, koje u aramejskom znači Bog planine, miješa sa Helio-Gabalus, od bog Sunca na grčkom.

Postojala je i colonia Bassiana u 3. stoljeću koja se nalazila istočno od Sirmiuma, glavnog grada provincije Panonije inferior, a ime je vjerojatno dobila po prezimenu Bassanus cara Karakale.

Osim u obliku prezimena, bassus može označavati i nizinu ili najniži dio nekog dijela u formi Bassus aqua ili Bassus terre, što bi se u ovom slučaju odnosilo na obalu.

Lokalitet Bošana rasprostire se na morskom i kopnenom dijelu. U podmorju ispred obale postoje ostaci rimske luke koja je donekle istražena. Nažalost, kopneni dio lokaliteta u neposrednom zaleđu potpuno je neistražen, tako da nemamo saznanja o položaju i izgledu rimske vile (slika 3), te potencijalnom broju i rasporedu gospodarskih zgrada na imanju.

Može se očekivati da arhitektura iz perioda Rimskog carstva nije posve uništena, o čemu govore ostaci rimskih zidova vidljivih uslijed erozije u profilu morske obale. Danas se mogu vidjeti ostaci jednog od objekata na imanju u odronu obale koji otkriva zapadni bočni zid s istaknutim kontarforima, nakon kojeg slijedi unutarnji prostor objekta ispunjen kamenim stupićima koji su nekada nosili pod. Takva tipična rimska izvedba šupljeg poda poznata je kao hipokaust. U primjeru kojega imamo sa same obale vjerojatno se ne radi o hipokaustu za grijani pod, kakvog bi očekivali u stambenoj vili rustici, već o skladišnom prostoru Horreumu (slika 4) koji je u neposrednoj blizini luke služio za skladištenje robe. To nam ukazuje na činjenicu da se glavna zgrada vile i ostale gospodarske zgrade tek trebaju pronaći i istražiti. (slika 5)

Lokalitet je zarana bio predmetom interesa prvih istraživača i ljubitelja starina u Dalmaciji.  Prvi osvrt na lokalitet Bošanu dao je još G. Urlić-Ivanović 1881, koji zapisuje da se na obali, u zoni plime i oseke, nalaze ostaci velikog bunara uklesanog u stijeni, pored kojeg su pronađena 3 kamena žlijeba i nekoliko olovnih cijevi. Isti autor navodi da na akvaduktu ima više izvoda na dijelu iznad Bošane, te govori o uleknuću koje otkriva okno vodovodnog kanala, kako navodi, kod Crkvice i Križa. Spominje se i nalaz rimskog groba prekrivenog tegulama, a u blizini su još pronađeni koštana žlica, fragmenti keramike i tegule s pečatima PANSIANA i SOLONAS. (slika 6)

Navedeni bunar na morskoj obali i rimski akvadukt Biba (Vrana) – Jadera (Zadar) koji prolazi 400-tinjak metara sjevernije po svemu sudeći bili su povezani, na što je ukazao i don Luka Jelić koji je tvrdio da ovaj akvadukt ima odvojak koji je vodio prema lokalitetu Bošana. To je značilo da je luka Bošana bila važna u rimsko doba kao punkt gdje su se brodovi mogli opskrbiti svježom pitkom vodom na svome putovanju.

Zbog takvih mogućnosti ova luka je bila ishodište za transport vode za punjenje antičke cisterne na otoku Frmiću. (slika 7) Ovaj otočić nalazi se na sredini Pašmanskog kanala u blizini otoka Babca i tjesnaca s veoma jakim morskim strujama između otoka Muntana, Pašmana te Babca. Na otoku je postojalo pristanište za brodove, cisterna za pitku vodu i manji objekt nepoznate namjene, koji se sada nalaze pod morem. Nekadašnja plovidba Pašmanskim kanalom nije bila laka zbog jakih morskih struja koje su mijenjale smjer više puta dnevno te je za sigurnu plovidbu bilo nužno pratiti te promjene. Rimski jedrenjaci, puni tereta i skromnih manevarskih mogućnosti, morali su čekati povoljan smjer morske struje da bi mogli savladati prolaz između današnjih otoka Pašmana i otoka Babca ili rjeđe otoka Babca i kopna. Treba posebno uzeti u obzir da je u rimsko doba razina mora bila 1,5 do 2 metra niža nego danas, što je Pašmanski kanal činilo neznatno užim ali osjetno plićim pa su i morske struje shodno tome bile jače. Na ovom dijelu Pašmanskog kanala postojalo je zato više manjih i većih rimskih luka, pristaništa i nasutih obala na kojima su se brodovi mogli privezati dok čekaju promjenu smjera morske struje.

O tome svjedoči ime otočića Frmić ispred Bošane. (Frmić - Ferma - mjesto gdje se zaustavlja i čeka na promjenu smjera morske struje kroz kanal da bi se moglo krenuti prema Jaderi i dalje na sjever.) Uz navedeni sustav luka morao je postojati i sustav komuniciranja, koji je dojavljivao o jačini i smjeru morskih struja u kanalu koje su se dnevno izmjenjivale.

U novije doba na lokalitetu Bošana provođena su uglavnom istraživanja usmjerena na podmorje i prostor kojeg je zauzimala antička luka s pristaništem.  Podmorski dio bio je obuhvaćen rekognosciranjem prof. B. Ilakovca sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada se ustvrdilo postojanje dvaju pristaništa. Oba pristaništa su u obliku slova „L“ od kojih je zapadni nasip građen od velikih lomljenih blokova i ispunom sitnijeg kamena, a istočno pristanište je široki nasip od klesanog kamena. Značajna su istraživanja prof. Z. Brusića čija su rekognosciranja i istraživanja podmorja Pašmanskog kanala utvrdila i opisala sve danas poznate podmorske lokalitete, te produbila naša saznanja o lokalitetu Bošana.

Zadnja podvodna istraživanja koja su proveli M. Ilkić i M. Pešić 2009. godine dala su širi uvid u raspon arheološkog materijala iz podmorja ispred vile. Ovom kampanjom su ponovno ustanovljeni ostaci rimskih lučkih instalacije, koji se sastoje od rive s rubom od kamenih blokova paralelnih sa obalom, luke koju tvore dva lukobrana čiji se kameni ostaci pružaju okomito u odnosu na današnju obalu. Prvi lukobran koji je štitio luku od južnih vjetrova bio je „L“ oblika kako je i B. Ilakovac ustvrdio u prvom rekognosciranju. Duži krak „L“ oblika dug je skoro 80 m i na završetku pod kutom od 90 stupnjeva dolazi kraći odsječak koji je dug 40-ak metara u smjeru zapada. Također je potvrđen i zapadni, nešto kraći lukobran koji je štitio luku od zapadnih i sjeverozapadnih vjetrova.

Istraživanje sondama provedeno u moru otkrilo je bogat kulturni sloj u kojem su osim obilnog keramičkog materijala pronađeni značajni nalazi: drveni koloturnik koji je bio sastavni dio brodske opreme rimskih brodova, mala brončana pređica kao dio osobne nošnje, ostaci koštane igle s kuglastom glavom za kosu te stakleni žetoni za zabavu. Spominje se nalaz velikog broja maslinovih koštica koje svjedoče o lokalnoj maslinarskoj proizvodnji.

Podmorje Bošane i dan danas je prekriveno velikim brojem razbijenih keramičkih posuda, amfora različitih veličina, sitnijeg posuđa, vrčeva, tegula i imbreksa (velikih rimskih crjepova) koji su možda bili dijelovi obalne arhitekture ali i dio brodskog tereta. U podmorju je također vidljivo balastno kamenje kojeg su brodovi po potrebi izbacivali da bi osigurali plovnost.

Ako usporedimo vidljivu količinu nalaza keramike i brodskog materijala koji se nalaze u moru oko luke Bošana sa sličnim potopljenim lučkim objektima iz doba rimske dominacije koje imamo u bližoj okolini, kao što su lučica Kumenat, pristanište sa cisternom na Frmiću, veliko pristanište u Polačinama u Kraju na Pašmanu, pristanište u Neviđanima, te Galešnjaku i Garmenjaku, dolazimo do zaključka da se radi o vrlo važnoj luci koja je nadilazila potrebe samo rimskog poljoprivrednog dobra vile rustike za izlazom na more radi transporta svojih proizvoda. Izuzetak je možda rimsko pristanište u Pakoštanima koje je po površini rasprostiranja i količini nalaza vjerojatno veće od Bošane.

Nađeni ostaci keramike pripadaju dijelom reprezentativnim ali i običnim primjerima kuhinjske keramičke robe koja je dolazila brodovima iz udaljenih radioničkih centara razasutih od južne Italije, istočnog Mediterana i Jonske obale. Analizom prvenstveno keramičkog materijala luka Bošana datirana je u period od 1. do 4. st. nove ere, s evidentiranom većom trgovačkom aktivnošću tijekom 2. i 3. st. (slika 8)

O njegovoj svetkovini u Rimu (Liberalia, 17. ožujka) primali su mladići s navršenih 15 godina muževnu togu (toga virilis) i upisivali se u popis građana. Sa suprugom Liberom, zaštitnicom poljodjelstva, popularni su bošanski par diljem carstva.

Car Galijen 260-268 ističe Libera za jednog od pokrovitelja njegove vladavine pa na jednoj od emisija njegova novca na aversu piše Libero P(atri) Cons(ervatori) Avg(usti). Liberu ocu zaštitniku svetom. Za vrijeme rimskih careva nakon Galijena popularnost boga Libera je odmah iza Jupitera, što ga čini vrlo značajnim i zastupljenim božanstvom u rimskom carstvu. (slika 10)

Ovaj natpis Liberu mogao je biti namijenjen i nekom kupcu u unutrašnjosti, ali i biti dio arhitekture same vile rustike, što bi bio logičan izbor zaštitnika. Zadatak istraživanja na kopnenom dijelu Bošane bio bi pronalazak ostataka svetišta boga Libera. Kao zaštitnik vinogradara i vinograda Liber bi sugerirao da je poljoprivredna aktivnost ville rustike Bošana bila okrenuta uzgoju vinove loze, te izradi vina. No brojni nalazi koštica maslina iz sondi unutar luke i činjenice da su polja u neposrednoj blizini mora, izložena posolici i vjetrovima ipak daje prednost zaključku da se radilo o uzgoju maslina kao primjerenijoj kulturi, a u tom slučaju moraju postojati ostaci postrojenja za preradu maslina u ulje.

 

U privatnoj zbirci u Biogradu postoji nalaz donjeg dijela kamenog kipa koji je pronađen u odronu profila obale Bošane, kako se kazuje. Iako je nađeni dio dosta oštećen dobro je vidljivo stopalo do gležnja s rimskom sandalom, a iznad stopala se nalazi prikaz bogate draperije toge (slika 11).