Arheološki lokalitet Bošana

 

Na dalmatinskoj obali u Hrvatskoj, na blagoj padini plodnog polja između današnjih gradova Biograda i Filipa i Jakova nalazi se jedan od značajnih arheoloških lokaliteta iz doba rimskog carstva, vila rustika u uvali Bošana. Smještena je na pitomom primorju sjeverne Dalmacije, obali koja se blago spušta prema plitkom moru s pješčanim dnom, te okrenuta suncu tijekom cijelog dana.

Rimsku vilu okruživala je zaravan s kvalitetnom zemljom crvenicom, koja se pružala uz morsku obalu u dužinu oko 1600 m i širinu oko 430 metara, što je ukupnu površinu od oko 70 hektara zemlje činilo glavnom osnovom ovog rimskog poljoprivrednog dobra.

Izbor mjesta za ovu vilu pomno je odabran: prirodna uvala terena zaklonjena je od jakog juga poluotokom današnjeg Biograda, a od sjeveroistočnog vjetra bure smještajem u najnižem dijelu polja. Jedino je sa strane zapadnih vjetrova i maestrala ostala otvorena. Pojas mora u Pašmanskom kanalu ispred vile je širok, ali zaklonjen otokom Babcem tako da zapadnjak, koji je olujni vjetar, ne može uzburkati more većim valovima. Pristanište ispred vile koje su izgradili Rimljani bilo je zaštićeno gatovima od zapadnih i južnih vjetrova što je Bošanu činilo sigurnom lukom, ali najbitnije je pješčano dno koje je pogodno za sidrenje. U bližoj okolini postoje izvori pitke vode, posebice na obali u pravcu Biograda gdje su prije pregradnje obale bile vidljive vrulje slatke vode koje su otjecale u more.

Posebnost vile rustike u Bošani je u spoju na rimski akvadukt Jadera – Biba (Vrana) koji je dovodio svježu vodu u luku, što govori o važnosti ovog pomorskog lokaliteta, koji je bio uključen u antički pomorski pravac duž istočne obale Jadrana.

Kontinuitet mjesta pogodnog za život nastavlja se tijekom post-rimskog perioda, u ranom Srednjem vijeku kad se tijekom 6. Stoljeća u Bošani podiže crkva Sv. Andrije, zaštitnika ribara, pomoraca i Bizantskog carstva. Crkva je podignuta na prostoru nekadašnje vile rustike, a sudeći po izvorima postojala je sve do druge polovine 11. stoljeća kad se spominje u darovnici hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Ovaj hrvatski kralj osnivač je benediktinskog samostana Sv. Ivana Evanđelista i ženskog benediktinskog samostana Sv. Tome u Biogradu. U darovnici kralja Petra Krešimira IV, opatiji Sv. Ivana evanđeliste između ostalih posjeda daruje se plodni pojas uz more poznat kao Basana s crkvom za koju kaže da potječe iz starijih vremena.

1102. godine u Biogradu je okrunjem Koloman, za kralja Dalmacije, Hrvatske i Ugarske.

1125. godine prilikom osvajanja Dalmatinskih gradova Mlečani razaraju grad Biograd u kojemu život zamire za skoro sljedećih 400 godina. U razaranju grada između ostalih zdanja uništen je samostan Sv. Ivana, a izbjegli redovnici su dobili mogućnost da ponovo osnuju opatiju na brdu Ćokovac iznad naselja Tkon na otoku Pašmanu. Novoosnovani samostan posvećen je Sv. Kuzmi i Damjanu, a baštinio je sva imanja prijašnje opatije, pa tako i posjede u Bošani. Zabilježeno je da u Bošani postoji luka odnosno mulo za potrebe dobra Rogovo te mjesto gdje su fratri sa Ćokovca pristajali brodom kad su prelazili na kopno.

Zadnji spomen područja Bošane gdje se spominje i crkva Sv. Andrije je iz prikaza napada turske vojske na Biograd 1646. godine. Ovim je napadom Biograd, kojeg je Venecija netom bila obnovila, opet bio srušen do temelja. U opisu napada govori se da turska vojska s Bošane topovima gađa i ruši biogradske bedeme, te napada i odbija venecijanske galije u pašmanskom kanalu koje su došle u pomoć vojnoj posadi Biograda. Prilikom toga napada crkva u Bošani, ili možda već njeni ostaci, u potpunosti je razrušena.

Ovaj značajni višeslojni lokalitet na obali jadranskog mora, s periodima intenzivne naseljenosti i mjestom povijesnih događanja koja traju dulje od 2000 godina, ocrtava sve važnije povijesne periode koji su se dogodili u regiji. Važnost ovog lokaliteta je u rasvjetljavanju tih veza i popunjavanju nedovoljno poznatih dijelova prošlosti novim spoznajama.

Osobito je bitno razdoblje Rimskog Carstva gdje se treba ustanoviti odnosi vile rustike i pomorske luke s indigenim zajednicama Liburna u unutrašnjosti. Slijedi ne manje bitan period kasne antike post-rimskog perioda u kojem se trebaju iščitati promjene uvjetovane lokalnim okolnostima te utjecajima vanjskih centara moći.

Detekcija Bizantskog razdoblja u ranom Srednjem vijeku i kasnije osobito je zanimljiva, pogotovo njegova pojavnost na ovom slabo istraženom dijelu jadranske obale. Ne manje bitan je period Hrvatskog kraljevstva koji se nadovezuje na Bizanstko razdoblje, u kojemu je uloga Biograda kao kraljevskog i krunidbenog grada izuzetno važna u širim odnosima toga doba.

 

Naravno ne treba ni zaboraviti prelijepi krajolik, pitomu obalu koja se pruža duž Bošane s koje se može uživati u pogledu na Biograd i Pašmanski kanal. Nezaboravan je pogleda na Pašman i otoke Pašmanskog kanala za prekrasnog zalaska sunca koji je svojom ljepotom privlačio ljude kako u prošlosti tako i danas.