U kasnoj antici vile rustike se zbog krize carstva postupno napuštaju kao ekonomski model. Slabljenje centralne carske vlasti najviše se osjetilo na periferijama carstva, uslijed čega su vile rustike napuštane u unutrašnjosti već oko polovine 4. stoljeća, dok su se u primorskim krajevima, posebno na jugu, održale skoro do polovice 6. stoljeća. Kakva je bila sudbina vile rustike Bassana, do kada se u njoj odvijao život, u kojim je okolnostima prestala funkcionirati, pitanja su na koje precizan odgovor može dati samo arheološko istraživanje. Takvi podaci bili bi vrlo važni za razumijevanje perioda kasne antike i perioda prijelaza u rani Srednji vijek.

U post-rimskom razdoblju, periodu slabljenja ili periodičnog nestanka centralne carske vlasti, vile rustike vizualno u prostoru postupno zamjenjuju bazilike, samostani i crkvice. Centri moći sele se u preostale gradove, državna moć prelazi na bogate obitelji, a rana organizacija kršćanske crkve koja se pokazala kao najstabilniji dio državne organizacije postaje sve jači oslonac u formiranju ustroja lokalnih moćnika. Darivanje zemljišnih dobara, financijsko pomaganja u izgradnji i opremi crkava i samostana bila je uobičajena praksa elite u kasnoj antici koji se nastavio u Srednjem vijeku.

Obalni pojas sa plodnom zemljom Bošane otprije je pripadao Jaderskom ageru, stoga je izvjesno da je u periodu kasne antike ova zemlja nekadašnjeg imanja vile rustike bila u vlasništvu nekog od moćnika iz Jadere (Zadra).

Iako nemamo pouzdanih izvora, možemo pretpostaviti da je ovo imanje darovano crkvi, nakon čega je izgrađena starokršćanska crkva. Nije isključeno da su u Bošani još postojale gospodarske zgrade koje bile obnovljene, ali sada u sklopu crkvenog dobra.

O postojanju manje crkve na prostoru nekadašnje vile rustike izvještava nas don Luka Jelić, jedan od prvih istraživača biogradskih starina. Poznat nam je i titular ove crkve Sv. Andrija, jedan od prvih kršćanskih apostola, koji je isprva bio sljedbenik Ivana Krstitelja i vjere o dolasku Mesije. Poznat je po izreci „Evo jaganjca božjeg“ nakon što je vidio Isusa na Galilejskom jezeru. (slika 1) Označen kao „prvopozvani“ apostol, Andrija je privolio i svog brata Šimuna Petra da mu se pridruži kao Isusov učenik, pa je i on postao jedan od apostola. Spisi navode da je širio kršćanstvo u Skitskim zemljama, a zabilježen je kao legendarni zaštitnik i utemeljitelj crkve u Konstantinopolu gdje je bio prvi biskup. Na mučeničku smrt bio je osuđen razapinjanjem na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X u Ahaji, u gradu Patrasu. Odatle su mu relikvije prenesene u Konstantinopol, a zatim i u Amalfi u Italiju. (slika 2) Pouzdan je povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazijanskog, dakle u drugoj polovici IV. stoljeća. Istog datuma slavi se i u zapadnoj i u istočnoj Crkvi (ukoliko se slijedi julijanski kalendar, to je onda 13. studenog). Sv. Andrija zaštitnik je mornara i ribara, i zaštitnik Bizantskog carstva, stoga su crkve Sv. Andrije bile dosta zastupljene na istočnoj obali Jadrana, što je ostavština Bizantskog perioda. (slika 3)

Iako sv. Andrija spada u red apostola, odnosno u najstarije titulare crkava koje se počinje slaviti već u drugoj polovici IV. st, taj podatak nije dostatan za datiranje crkve u Bošani. Posvete crkava sv. Andriji ukazuje skoro u pravilu na ranokršćansko, zapravo ranobizantsko razdoblje, kad se taj kult širi diljem istočne jadranske obale. Iz tog ranokršćanskog doba su dvojne bazilike u Splitu od kojih je jedna posvećena sv. Andriji. Njemu je bila posvećena i ranokršćanska crkva u Baćini kod Ploča. Na Braču je crkva Sv. Jadre, a u Zadru skoro u potpunosti očuvana ranokršćanska crkva Sv. Andrije. U Zatonu kod Nina u luci antičke Aneone otkrivena je ranokršćanska bazilika posvećena sv. Andriji. U predromaničku crkvu sv. Andrije uza zidine ranobizantskog kastruma na otoku Vrgadi ugrađeni su stariji ulomci što ukazuje na njene ranije početke. Nestala crkva sv. Andrije na otok Ugljanu ispod utvrde Sv. Mihovila potiče iz kasnoantičkog, odnosno ranobizantskog perioda. Postoji i mala crkvica sv. Andrije na otoku Babcu koja je iz ranijeg perioda.

Popisu crkava posvećenih Sv. Andriji s ovog dijela srednjeg Jadrana moramo dodati i crkvu iz Bošane. Osim na ovom užem dijelu sjeverne Dalmacije, crkve ovog titulara su rasprostranjene duž cijelog Jadrana, od juga i dubrovačkog područja do Istre na sjeveru.

Možda bi za preciznije određivanje vremenskog okvira mogli poslužiti fragmenti kamenog crkvenog namještaja koji se nalaze u Zavičajnom muzeju Biograd (slika 6), a nesumnjivo su iz ranokršćanskog perioda. Pronađeni su prilikom iskopavanja Katedrale sa glavice u Biogradu koje je provodio don Luka Jelić. Ukrasi na fragmentima kamenih pluteja su kazetirani osmerokuti s motivom cvijeta i križa koji se stilski povezuju s klesarskom radionicom u Zadru koja je opremala sakralne objekte koji se po svojim arhitektonskim i konstruktivnim osobinama spadaju u kraj 5. stoljeće ili početak 6. stoljeća (slika 5). Napose se spominju pilastri sa upisanim latinskim križem koji se povezuje s vremenom Justinijanove rekonkviste i utjecajem ravensko-bizantske tradicije. (slika 4)

O obliku i izgledu crkve Sv. Andrije ne znamo ništa, a ranokršćanski crkveni kameni namještaj koji je sekundarno korišten prilikom izgradnje Biogradske katedrale tek možda potječe sa Bošane. Naime na vrhu poluotoka Biograda na predjelu glavica, pri iskopavanju Biogradske katedrale, don Luka Jelić otkrio je ostatke starokršćanske crkve koja je po navodima posvećena Sv. Mariji. Ova crkva bi se trebala smjestiti u 6. stoljeće, kao prva kršćanska crkva na poluotoku Biograda izgrađena za vrijeme ranog Bizantskog carstva. Iz dokumentacije sa iskopavanja poznat nam je položaj starokršćanske crkva Sv. Marije na Glavici gdje je označena kao I faza u nastanku Biogradske katedrale koja će u najrazvijenijem obliku biti tek u 11. stoljeću. Stoga je moguće da je prvenstveno crkva Sv. Marije, pa tek onda i crkva Sv. Andrije bila izvor starijeg kamenog crkvenog namještaja koji će biti ugrađen u Biogradsku katedralu.

Pojavu ovih dviju crkava treba dovesti u vezu sa postojanjem Bizantske utvrde na Biogradskom poluotoku, za koju nažalost nemamo direktnih dokaza ili potvrda na terenu. Strateški položaja poluotoka, koji dominira obalnim pojasom i Pašmanskim kanalom, bio je zarana prepoznat, a Bošana poznata sigurna luka za brodove još iz ranijeg perioda. Izgradnja utvrde ili signalne stanice na poluotoku u periodu organizacije plovnog puta u doba Bizanta više je nego očekivana, a njena proširena funkcija je zaštita brodova i luke u Bošani, gdje je za potrebe mornara izgrađena crkva Sv. Andrije.